Whose mouth is this?

Nobody. That is the point.

I am a person in Sarajevo who eats out — often, and with opinions. I do not tell restaurants when I am coming. I do not give my name at the door. I do not accept the plate that “the chef wanted you to try”. I sit, I order like anyone else, I pay the full bill, and I leave.

Then I write down what actually happened.

The rules of the table

I pay for everything. Every meal, every coffee. No invitations, no comps, no discounts, no “something small from the kitchen”.

I arrive unannounced. No reservations under a real name, no photos before I have eaten, no tipping anyone off.

I return before I judge. One bad Tuesday should not ruin a kitchen. Where I can, I visit more than once.

I stay hidden. If you think you know who I am, you are almost certainly wrong. If you are right, keep it to yourself.

These are opinions. They are my honest experience on the day I visited — about the food, the room and the service, never about the people behind them.

How the scores work

Every place gets four marks out of ten. The final score weighs them: food 50%, atmosphere 20%, service 15%, value 15%. The number lands in one of four verdicts:

• 8.5+
  Worth the pilgrimageCross the city for it. Cancel other plans.
• 7+
  RecommendedGood. Go, and go happy.
• 5.5+
  PassableIt will fill you up. That is the nicest thing to say.
• <5.5
  AvoidSpend your money and your evening elsewhere.

Tips & corrections

Know a place that deserves to be watched? Think I got something wrong? Tell me.

Čija su ova usta?

Niko. U tome je poenta.

Ja sam neko u Sarajevu ko često jede vani — i ima mišljenje o tome. Restoranima ne javljam kad dolazim. Na vratima ne govorim svoje ime. Ne prihvatam tanjir „koji je šef želio da probate“. Sjednem, naručim kao i svako drugi, platim cijeli račun i odem.

Onda zapišem šta se zaista dogodilo.

Pravila stola

Sve plaćam sam. Svaki obrok, svaku kafu. Bez pozivnica, bez besplatnih porcija, bez popusta, bez „nečeg malog iz kuhinje“.

Dolazim nenajavljen. Bez rezervacije na pravo ime, bez fotografisanja prije jela, bez upozoravanja ikoga.

Vraćam se prije presude. Jedan loš utorak ne smije upropastiti kuhinju. Gdje god mogu, dolazim više puta.

Ostajem skriven. Ako misliš da znaš ko sam, gotovo sigurno griješiš. Ako si u pravu, zadrži to za sebe.

Ovo su mišljenja. To je moje iskreno iskustvo na dan posjete — o hrani, prostoru i usluzi, nikad o ljudima iza njih.

Kako funkcionišu ocjene

Svako mjesto dobija četiri ocjene od deset. Konačna ocjena ih važe ovako: hrana 50%, atmosfera 20%, usluga 15%, vrijednost 15%. Broj završava u jednoj od četiri presude:

• 8.5+
  Vrijedi hodočašćaPređi grad zbog toga. Otkaži ostale planove.
• 7+
  PreporučenoDobro. Idi, i idi sretan.
• 5.5+
  ProlaznoZasitit će te. Ljepše od toga se ne može reći.
• <5.5
  IzbjegavajNovac i večer potroši negdje drugdje.

Preporuke i ispravke

Znaš mjesto koje zaslužuje da bude pod prismotrom? Misliš da sam nešto pogriješio? Javi mi.